U Zagrebu je u subotu, 22. listopada 2016, održana 5. hrvatska rodoslovna konferencija, na kojoj su se ponovo okupili rodoslovni istraživači iz Hrvatske i inozemstva. Na konferenciji, koju su i ove godine zajedničkim snagama organizirali Hrvatsko rodoslovno društvo “Pavao Ritter Vitezović” i Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana, ovog je puta nastupalo petero predavača sa zajedničkom temom uspjeha istraživača koji se rodoslovnim istraživanjem bave neprofesionalno. Konferencija je održana u središnjoj dvorani kapele Crkve Isusa Krista na zagrebačkom Jarunu.
Predavači su na konferenciji predstavili su svoje radove, pri čemu je bilo govora o istraživanju matičnih knjiga, ali i o istraživanju sekundarne dokumentacije koja istraživaču može poslužiti u slučaju istraživanja obiteljske povijesti te stvaranju šire slike jedne obitelji.
Prvo predavanje održala je Alka Horvat, sveučilišna profesorica u mirovini. Ona je istražila povijest Varaždinske gostionice i svratišta ‘Zum Wilden Mann’, koje je bilo usko povezano s njezinom obitelji. Uz odlično odrađeni posao istraživanja povijesne dokumentacije, gospođa Horvat prikazala je nekoliko mogućnosti istraživanja povijesti same zgrade gostionice i dijela obitelji koja ju je vodila.
Gospodin Siniša Bosanac, čija obitelj dolazi iz Drežnika, svojim je istraživanjem dokazao da se može rodoslovlje istražiti i s pomoću povijesne građe koja se nalazi u državnim i Nadbiskupskim arhivima. Slikovito opisana obitelj Kosanović jedna je od mnogih koje su živjele na području često zahvaćenim ratovima i sukobima te su svojim potomcima posljedično ostavile iznimno malo arhivske građe.
Vladimir Matek, čija je obitelj živjela na tromeđi između Habsburškog i Otomanskog carstva te Mletačke Republike, prikazao je prvenstveno kako se ograničenja na koja nalazi istraživač mogu otkloniti i kako sudski i bilježnički spisi mogu pomoći u pronalaženju mnogih povijesnih i obiteljskih istina.
Darko Lacković je predstavio svoj istraživački rad koji se odnosi ponajviše na područje Marije Bistrice. On je svoju pozornost posvetio i istraživanju u Nadbiskupskom arhivu u Zagrebu gdje je istraživanjem tamošnje građe uspio složiti i sažeti ne samo povijest svoje obitelji nego i povijest mnogih drugih obitelji s područja Marije Bistrice.
Završni govornik bio je Hugo Estigarribia Villasanti, koji je kao predstavnik Hrvatskog svjetskog kongresa u Paragvaju predstavio rad udruge Hrvata u Paragvaju i izazove u istraživanju Hrvata koji su emigrirali u Južnu Ameriku.
U dvorani u kojoj se održavala konferencija, rodoslovno je društvo izložilo rodoslovna stabla koja su bila dio izložbe predstavljanja Društva i njegovog rada široj publici u Gradskoj knjižnici Zagreb povod desete godišnjice postojanja.
Tijekom idućih nekoliko tjedana objavit ćemo sažetke nekih predavanja.